PISMO MOM UČITELJU
Dragi učitelju,
Sjetim se kada smo bili mali kako ste nas učili raznim igricama. Ponekad razmišljam kako imate živaca da na taj način nas učite. Vaši časovi su uvijek zanimljivi pa čak i kada zavitlavamo. Razumijem Vas u potpunosti. Nije lako biti učitelj, to ja svakog dana sve više shvatam. Vi ste najbolji učitelj in a to Vam treba dati titulu.
Aleksa Šljivančanin V4
Dragi učitelju,
Sjetim se kada smo bili mali kako ste nas učili raznim igricama. Ponekad razmišljam kako imate živaca da na taj način nas učite. Vaši časovi su uvijek zanimljivi pa čak i kada zavitlavamo. Razumijem Vas u potpunosti. Nije lako biti učitelj, to ja svakog dana sve više shvatam. Vi ste najbolji učitelj in a to Vam treba dati titulu.
Aleksa Šljivančanin V4
PISMO UČITELJU
Dragi učitelju,
Drago mi je što smo se družili ovih 5 godina, ali sam istovremeno tužna što nećete sa nama i u šesti razred. Uvijek ću pamtiti kako ste nas učili prva slova, da izračunamo, čitamo i lijepo pišemo. Na časovima ste uvijek imali strpljenja i razumijevanja za nas i pokušavali da nas svemu učite kroz igru. Posebno ste nas učili drugarstvu. Najvažnije lekcije su bile da budemo dobri jedni prema drugima, da poštujemo drugačija mišljenja, da budemo iskreni i pomažemo jedni drugima. Sa Vama smo proveli pet nezaboravnih godina djetinjstva sa puno radosti i roditeljske topline.
Hvala Vam moj dragi učitelju!
S poštovanjem,
Vaša učenica
Kristina Šaban V4
OŠ „Oktoih“ Podgorica
Dragi učitelju,
Drago mi je što smo se družili ovih 5 godina, ali sam istovremeno tužna što nećete sa nama i u šesti razred. Uvijek ću pamtiti kako ste nas učili prva slova, da izračunamo, čitamo i lijepo pišemo. Na časovima ste uvijek imali strpljenja i razumijevanja za nas i pokušavali da nas svemu učite kroz igru. Posebno ste nas učili drugarstvu. Najvažnije lekcije su bile da budemo dobri jedni prema drugima, da poštujemo drugačija mišljenja, da budemo iskreni i pomažemo jedni drugima. Sa Vama smo proveli pet nezaboravnih godina djetinjstva sa puno radosti i roditeljske topline.
Hvala Vam moj dragi učitelju!
S poštovanjem,
Vaša učenica
Kristina Šaban V4
OŠ „Oktoih“ Podgorica
Kristina Bašović: MOJ UČITELJ
U mojoj školi ima dosta dobrih učitelja, aali samo se jedan učitelj izdvaja. To je moj učitelj Sava Kovačević.
Volim ga zato što je dobar, uvijek nam sve lijepo objasni. On mje je naučio da lijepo pišem i da su mi sveske uredne, da brojim, računam i pišem. Za svaku dobru ocjenu imam pohvalu od njega. A kada dobijem lošu ocjenu on me hrabri da mogu bolje. Pomaže nam u svemu. Svaki izlet koji provedem sa njim je vedar i nezaboravan. Škola bi bila dosadna bez njega.
Kada bi svi učitelji bili ovakvi kao on djeca bi rado išla u školu. Neki ne znaju kakav je, ali ja znam da je on najbolji učitelj na cijelom svijetu.
U mojoj školi ima dosta dobrih učitelja, aali samo se jedan učitelj izdvaja. To je moj učitelj Sava Kovačević.
Volim ga zato što je dobar, uvijek nam sve lijepo objasni. On mje je naučio da lijepo pišem i da su mi sveske uredne, da brojim, računam i pišem. Za svaku dobru ocjenu imam pohvalu od njega. A kada dobijem lošu ocjenu on me hrabri da mogu bolje. Pomaže nam u svemu. Svaki izlet koji provedem sa njim je vedar i nezaboravan. Škola bi bila dosadna bez njega.
Kada bi svi učitelji bili ovakvi kao on djeca bi rado išla u školu. Neki ne znaju kakav je, ali ja znam da je on najbolji učitelj na cijelom svijetu.
Anđela Gazivoda: U ŠKOLI
Moja škola se zove Osnovna škola „Oktoih“. Škola je mjesto gdje se đaci druže, obrazuju i uče.
Škola nam služi da učimo i da steknemo nova prijateljstva. Iz godine u godinu stičemo nova znanja i upoznaju nove drugare. Đaci, ako ne završe školu moraće da čiste ulice i da rade teške poslove. Škola nam treba da bismo se zaposlili i nešto stvorili u životu. Ako nijesi završio školu ne možeš raditi i održavati porodicu. Školu treba završiti i što više se obrazovati, jer ako nemaš neko osnovno obrazovanje ne možeš steći ništa u životu.
Školovanje je jako bitno za dalji napredak u životu, sa velikim znanjem i školovanjem naš život će biti mnogo lakši i ljepši.
Moja škola se zove Osnovna škola „Oktoih“. Škola je mjesto gdje se đaci druže, obrazuju i uče.
Škola nam služi da učimo i da steknemo nova prijateljstva. Iz godine u godinu stičemo nova znanja i upoznaju nove drugare. Đaci, ako ne završe školu moraće da čiste ulice i da rade teške poslove. Škola nam treba da bismo se zaposlili i nešto stvorili u životu. Ako nijesi završio školu ne možeš raditi i održavati porodicu. Školu treba završiti i što više se obrazovati, jer ako nemaš neko osnovno obrazovanje ne možeš steći ništa u životu.
Školovanje je jako bitno za dalji napredak u životu, sa velikim znanjem i školovanjem naš život će biti mnogo lakši i ljepši.
Stefan Bugarin: PRIČA O SLOVIMA
Ovo je priča o jednonm slovu koje se zvalo A. Ono je bilo jako neposlušno i nevaljalo, stalno je bježalo iz svoje sveske,a li mu olovka to nije dozvoljavala.
Jednog dana kada je dječak spakovao olovku u pribor slovo A se prikralo i pobjeglo. Šetalo je zelenim šumama, plivalo plavim morima... Zalutalo je i naišlo na kraljevstvo slova. Pronašlo je puno drugara. Čitav dan se igralo. Njegova igra je potrajala i onda se sjetilo svog dječaka, ali nije htio da ide sam. Nakon nekoliko dana, došlo je slovo M. Natjeralo je čitavo carstvo da odu u dječakovu svesku, kako bi ga obradovali. Kada je dejčak otvorio svesku ugledao je abecedu.
Slovo A više nikada nije bježalo jer je imao puno drugova.
Ovo je priča o jednonm slovu koje se zvalo A. Ono je bilo jako neposlušno i nevaljalo, stalno je bježalo iz svoje sveske,a li mu olovka to nije dozvoljavala.
Jednog dana kada je dječak spakovao olovku u pribor slovo A se prikralo i pobjeglo. Šetalo je zelenim šumama, plivalo plavim morima... Zalutalo je i naišlo na kraljevstvo slova. Pronašlo je puno drugara. Čitav dan se igralo. Njegova igra je potrajala i onda se sjetilo svog dječaka, ali nije htio da ide sam. Nakon nekoliko dana, došlo je slovo M. Natjeralo je čitavo carstvo da odu u dječakovu svesku, kako bi ga obradovali. Kada je dejčak otvorio svesku ugledao je abecedu.
Slovo A više nikada nije bježalo jer je imao puno drugova.
Aleksa Šljivančanin: Novinski članak na osnovu teksta Izvor
PAZI RUŠI SE IZVOR!!!
U utorak, 18. Februara u 13h srušio se izvor u naselju Masline. Krivci su djeca Mićko, Vasko, Vaso i Živko. Djeca su se u to vrijeme igrala kao i po običaju. Mićka smo pitali kako se to dvijalo. Pitali smo ga:
-Kada ste se igrali, Šta se dalje dešavaolo?
U to vrijeme Živko je vidio Žabu. Svi smo se okupili i stvarno je tu bila žaba.
-Šta ste uradili?
Mi smo htjeli da je rukama izvadimo, ali ništa. Diosjetili smo se da izvadimo ploče i zatim je uhvatimo. I tako smo izvadili sve tri ploče i iizvor se srušio.
-Šta ste naučili iz ovog iskustva?
Brzopletost nam vezuje ruke i onemogućava nam da na vrijeme reagujemo.
PAZI RUŠI SE IZVOR!!!
U utorak, 18. Februara u 13h srušio se izvor u naselju Masline. Krivci su djeca Mićko, Vasko, Vaso i Živko. Djeca su se u to vrijeme igrala kao i po običaju. Mićka smo pitali kako se to dvijalo. Pitali smo ga:
-Kada ste se igrali, Šta se dalje dešavaolo?
U to vrijeme Živko je vidio Žabu. Svi smo se okupili i stvarno je tu bila žaba.
-Šta ste uradili?
Mi smo htjeli da je rukama izvadimo, ali ništa. Diosjetili smo se da izvadimo ploče i zatim je uhvatimo. I tako smo izvadili sve tri ploče i iizvor se srušio.
-Šta ste naučili iz ovog iskustva?
Brzopletost nam vezuje ruke i onemogućava nam da na vrijeme reagujemo.
Aleksa Šljivančanin: O SLOVU J
U malom gradu po imenu Slovina živjela su slova i riječi. U tom gradu slova i riječi nisu znali gdje da smjeste slovo J. Zbog toga su riječi pozvale učitelja iz sushjednog grada koji ih je naučio gdje stoji slovo J. U učionici su se našle sve riječi i slova kao i učitelj.
Učitelj- Gdje stoji slovo J?! Slovo J stoji između slova O i I, kao i između I i U. Naravno i između I i A. Između slova I i O i A i I se ne smije pisati slovo J.
Slovo A- Da li se u nekim riječima iozmeđu A i I može pisati slovo J.
Učitelj – Naravno da može izuzetak je riječ MAJICA. Pri građenju prisvojnih pridjeva sa nastavkom –SKI slovo J se piše kao npr. od istorije – istorijski ili od kutije – kutijski.
Slovo J se piše na kraju zapovijesti PIJ, KUVAJ...
A sada kome nije jasno, ponoviću! J
U malom gradu po imenu Slovina živjela su slova i riječi. U tom gradu slova i riječi nisu znali gdje da smjeste slovo J. Zbog toga su riječi pozvale učitelja iz sushjednog grada koji ih je naučio gdje stoji slovo J. U učionici su se našle sve riječi i slova kao i učitelj.
Učitelj- Gdje stoji slovo J?! Slovo J stoji između slova O i I, kao i između I i U. Naravno i između I i A. Između slova I i O i A i I se ne smije pisati slovo J.
Slovo A- Da li se u nekim riječima iozmeđu A i I može pisati slovo J.
Učitelj – Naravno da može izuzetak je riječ MAJICA. Pri građenju prisvojnih pridjeva sa nastavkom –SKI slovo J se piše kao npr. od istorije – istorijski ili od kutije – kutijski.
Slovo J se piše na kraju zapovijesti PIJ, KUVAJ...
A sada kome nije jasno, ponoviću! J
Kristina Šaban: SLOVO J U KRALJEVSTVU
Postojao je nekada davno jedan dvorac u kom su živjela sva slova. Pa su ga zato zvali Dvorac slova i riječi.
U dvorcu je kralj bio slovo I, kraljica, slovo O. Oni su se luuudooo voljeli. Imali su sina i to slovo I, i kćerku koja je bila slovo A.
Igralio su se i gradili riječi. Imali su kao što u svakom dvorcu ima dvorsku ludu. To je bilo slovo J. Ono je pomagalo u građenju riječi, ali nijesu znali gdje može stajati slovo J. Morali su da idu u školu. Svi su im se smijali, ali kralj je rekao: „Čovjek se uči dok je živ!“
Tako su kralj i kraljica, njegova kćerka i sin otišli da se školuju. Prošle su tri godine.
Kralj, kraljica i njihova djeca su rekli – svi smo naučili mnogo.
Ostala slova su ih zamolila da im pokažu šta su to naučili.
Kralj – baš smo smo i mislili, svi na svoja mjesta, sada pažljivo gledajte.
Kraljica (O) Kada sam ja prva, a kralj (I) drugi slova J ima.
A ako je kralj prvi, a kraljica druga onda slova J nema.
Gledajte:
MOJI, BIO.
Kćerka (A) kada je moj otac kralj (I) prvi, a ja druga slovo J se piše,
A ako sam ja prva, onda se slov J ne piše.
ZMIJA, KAIŠ.
Sin (I) - Kada je moj tata (I) prvi, a ja drugi, slova Jima. Obratite pažnju!
STARIJI.
Kralj (I) – Zaboravio sam da je izuzetak koji označava slovo U kada sma ja prvi (I), a U drugi u riječi, tada slova J ima, gledajte.
PIJU
Postojao je nekada davno jedan dvorac u kom su živjela sva slova. Pa su ga zato zvali Dvorac slova i riječi.
U dvorcu je kralj bio slovo I, kraljica, slovo O. Oni su se luuudooo voljeli. Imali su sina i to slovo I, i kćerku koja je bila slovo A.
Igralio su se i gradili riječi. Imali su kao što u svakom dvorcu ima dvorsku ludu. To je bilo slovo J. Ono je pomagalo u građenju riječi, ali nijesu znali gdje može stajati slovo J. Morali su da idu u školu. Svi su im se smijali, ali kralj je rekao: „Čovjek se uči dok je živ!“
Tako su kralj i kraljica, njegova kćerka i sin otišli da se školuju. Prošle su tri godine.
Kralj, kraljica i njihova djeca su rekli – svi smo naučili mnogo.
Ostala slova su ih zamolila da im pokažu šta su to naučili.
Kralj – baš smo smo i mislili, svi na svoja mjesta, sada pažljivo gledajte.
Kraljica (O) Kada sam ja prva, a kralj (I) drugi slova J ima.
A ako je kralj prvi, a kraljica druga onda slova J nema.
Gledajte:
MOJI, BIO.
Kćerka (A) kada je moj otac kralj (I) prvi, a ja druga slovo J se piše,
A ako sam ja prva, onda se slov J ne piše.
ZMIJA, KAIŠ.
Sin (I) - Kada je moj tata (I) prvi, a ja drugi, slova Jima. Obratite pažnju!
STARIJI.
Kralj (I) – Zaboravio sam da je izuzetak koji označava slovo U kada sma ja prvi (I), a U drugi u riječi, tada slova J ima, gledajte.
PIJU
Milica Marinković: DRUG JE MNOGO VAŽAN
Moja mama mi je pričala jednu priču o jednoj djevojčici Ivani, koja ima problema sa govorom i zato ne može da govori.
Kada je moja majka stigla do dijela kada ta djevojčica Ivana treba da nauči da pravilno piše, da bi je razumjeli njeni roditelji. I tako je moja majka pričala da je Ivana svakoga dana učila po jedno slovo i jednu riječ. Ona je bila jaka, pa nije govorila da joj je to muka, nego se trudila da što više napreduje. Kada je završila sa slovima i riječima došla je djna djevojčica koja želi da se druži sa Ivanom.
Ivana je to prihvatila sa jednom riječju. To joj je bio najljepši dar koji je mogla poželjeti. Drug ima snage da kaže ono što mu je u srcu da bi usvojio jedne djevojčice drugarstvo.
Moja mama mi je pričala jednu priču o jednoj djevojčici Ivani, koja ima problema sa govorom i zato ne može da govori.
Kada je moja majka stigla do dijela kada ta djevojčica Ivana treba da nauči da pravilno piše, da bi je razumjeli njeni roditelji. I tako je moja majka pričala da je Ivana svakoga dana učila po jedno slovo i jednu riječ. Ona je bila jaka, pa nije govorila da joj je to muka, nego se trudila da što više napreduje. Kada je završila sa slovima i riječima došla je djna djevojčica koja želi da se druži sa Ivanom.
Ivana je to prihvatila sa jednom riječju. To joj je bio najljepši dar koji je mogla poželjeti. Drug ima snage da kaže ono što mu je u srcu da bi usvojio jedne djevojčice drugarstvo.
Maša Rovčanin: MOJ UČITELJ
Osim roditelja postoje jeoš neke važne osobe, to su učitelji.
Moj učitelj zanimljivo osmisli časove. Čak nam i lijepo sređuje učionicu. On puno pažnje posvećuje tome, da nas nauči i da nam sve lijepo objasni. Učitelj je pun razumijevanja za nas.
Meni je moj učitelj najbiolji od svih.
Osim roditelja postoje jeoš neke važne osobe, to su učitelji.
Moj učitelj zanimljivo osmisli časove. Čak nam i lijepo sređuje učionicu. On puno pažnje posvećuje tome, da nas nauči i da nam sve lijepo objasni. Učitelj je pun razumijevanja za nas.
Meni je moj učitelj najbiolji od svih.
Nikolina Marković: MOJ UČITELJ
Mogu vam pričati o ovome vječno, ali biću kratka i jasna.
Moj učitelj se zove Sava Kovačević jako je šaljiv, zanimljiv i lijep. Mi ga iz našeg odjeljenja najviše volimo i ne bismo voljeli da nam ode. Sa njim smo četvrtu godinu. Sa njim učimo raznovrstve igrice i zanimljive kvizove. Mi smo u našem odjeljenju kao jedna porodica. Takođe, iamo svoja pravila sastanke i iznenađenja.
Svi poštujemo i volimo našeg dragog učitelja, on nam je kao tata u našoj maloj odjlejenjskoj porodici.
Mogu vam pričati o ovome vječno, ali biću kratka i jasna.
Moj učitelj se zove Sava Kovačević jako je šaljiv, zanimljiv i lijep. Mi ga iz našeg odjeljenja najviše volimo i ne bismo voljeli da nam ode. Sa njim smo četvrtu godinu. Sa njim učimo raznovrstve igrice i zanimljive kvizove. Mi smo u našem odjeljenju kao jedna porodica. Takođe, iamo svoja pravila sastanke i iznenađenja.
Svi poštujemo i volimo našeg dragog učitelja, on nam je kao tata u našoj maloj odjlejenjskoj porodici.